Sunce – sinteza vitamina D3 u koži

Jedini prirodan način opskrbe vitaminom D jest vlastita tvorba, a to znači neposrednim djelovanjem sunčevih zraka na nezaštićenu kožu.

Vitamin D sintetizira se u koži pod utjecajem sunčeva zračenja (valna duljina UVB zraka je od 280 do 320 nm) iz 7-dehidrokolesterola, zatim žilama stiže u jetra gdje se pretvara u prohormon 25(OH)D ili kalcidiol koji se gomila u masnom tkivu i djelomično u skeletnim mišićima i tako pomaže održavati željenu serumsku koncentraciju u razdoblju kada je premalo sunca, a osnova je za tvorbu hormona 1,25 dihidroksikole- kalciferol.

Ovisno o zalihama, možemo ih potrošiti za nekoliko tjedana.

Pravilnim sunčanjem možemo dnevno sintetizirati oko 10 000 do čak 20 000 i.j. vitamina D.

Pravilno sunčanje

Pravilno se sunčati znači neposredno izložiti sunčevim zrakama veći dio nepokrivene i nezaštićene kože tada kada je sjena vrlo kratka (između 10 i 16 sati) i to barem 10 minuta ako je UV indeks najmanje 7 (obično od početka svibnja do kraja kolovoza). Vitamin D ne stvaramo ako nema sjene ili ako je vrlo duga, te ako smo odjeveni ili zaštićeni kremom za sunčanje ili staklom.

Količina sintetiziranog vitamina D ovisi o:

1. Površina kože izložene suncu

Za dobru tvorbu vitamina D preporučuje se izložiti suncu barem četvrtinu površine kože, a ako to učinimo većim dijelom, tvorit ćemo više toga vitamina. 

Stvaranje vitamina D gotovo je nikakvo ako suncu izložimo samo ruke i lice, a ako bismo to učinili morali bismo, s obzirom na dnevne potrebe, boraviti na suncu dulje od dva sata i zato je pogrešno mišljenje da je za stvaranje vitamina D dovoljna šetnja po sunčanom vremenu.

2. Vrijeme izloženosti kože

Vrijeme izloženosti UVB svjetlosti neposredno utječe na količinu stvorenoga vitamina D. Preporučeno trajanje ovisi o:

– vrsti kože,
– zdravlju kože,
– količini izložene kože i
– snazi sunčevih zraka (doba dana, oblačnost…).

S obzirom na te čimbenike sunčati se treba od 10 do 25 minuta dnev- no. Ne obazirući se na sve nabrojene čimbenike, treba paziti da ne pocrvenimo previše i ne opečemo kožu, tj. ne dobijemo opekline. Osnovno je pravilo – tamnija boja kože, manja snaga zračenja i manja površina kože zahtijevaju dulje sunčanje i obrnuto – svjetlija koža, veća snaga sunčevih zraka i veća površina traže kraće sunčanje.

3. Vrijeme izloženosti glede na UV indeks

Za stvaranje vitamina D idealno je kada je sunce pod kutom većim od 50 stupnjeva, a još bolje je razdoblje kada je veći od 35 stupnjeva, no to se mijenja prema datumima.

U Sloveniji se sunce 5. travnja prvi put pojavljuje pod kutom većim od 50 stupnjeva, i to vrlo kratko, otprilike od 12.40 do 13.20 sati. Već potkraj toga mjeseca to je razdoblje dulje – od 11.00 do 15.00 sati, a najdulje je 21. lipnja – od 10.15 do 15.45. Posljednji se put sunce pojavljuje pod tim kutom 6. rujna od 12.40 do13.20. Jasno, stvaranje vitamina D moguće je i izvan toga razdoblja, ali treba znati da je tada svaki sat manje učinkovito i gotovo ga nema prije 10 i poslije 16 sati.

Trajanje sunčanja ovisi o kutu pod kojim sunčeve zrake padaju te o snazi UV zračenja koju izražavamo UV indeksom. UV indeks 0, 1 i 2 znači da zračenja nema ili gotovo nema i tada na koži neće nastati opekline od sunca. Brojevima 3 i 4 (svijetlosiva boja u podlozi) označavamo slabo zračenje pri kojem opekline gotovo nisu moguće, osim ako osoba nema iznimno osjetljivu kožu i ne smije dulje biti izložena suncu. UV indeks 5 i 6 (tamnija boja) znači umjereno zračenje kada možemo dobiti opekline samo ako smo dulje izloženi suncu, a koža nam je normalo osjetljiva. Još tamnijom bojom označeni su mjeseci s UV indeksom 7 i 8 kada je zračenje snažno i brzo možemo dobiti opekline, a indeksom 9, 10 i više (vrlo tamna boja u podlozi), pak, označujemo vrlo snažno zračenje kada vrlo brzo dobivamo opekline.

Slovenija i dio Hrvatske se prostire na zemljopisnoj širini od 45 stup- njeva do 47 stupnjeva, no prema srednjoj vrijednosti uvršteni smo u širinu između 39 i 52 stupnja.

Kao što vidimo u Sloveniji je idealno razdoblje za stvaranje vitamina D tijekom svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza, a manje količine (ovisno od broja sunčanih dana) možemo tvoriti i od travnja do listopada. UVB indeks je od listopada do travnja tako nizak da se njegove vrijednosti uopće ne objavljuju. Tako se u tom razdoblju gotovo i ne može stvarati vitamin D ili samo u zanemarivim količinama.

Moramo istaknuti da snaga UV zraka raste s nadmorskom visinom, i to na svakih 300 metara oko 4 %. UVB zrake odbijaju se od morske površine ili snijega, te se njihova vrijednost može i udvostručiti. Prodiru i u vodu pa na dubini od pola metra imaju još 40 % snage.

Točne vrijednosti UV indeksa po danima i satima možete provjeriti na internetskoj stranici www.prognoza.hr.

4. Vrijeme sunčanja glede na tip kože

Temeljno je načelo da sunčanjem ne smijemo oštetiti kožu. Duljinu izlaganja suncu prilagođavamo tipu kože.

iznimno osjetljiva koža – vrlo je svijetla i pjegava, kosa je crvenkasta ili svijetloplava – visoka osjetljivost na sunčeve opekline – preporučeno trajanje sunčanja do 10 minuta;

–  svijetla koža – plava ili svijetlosmeđa kosa, sklonost pjegama – bez zaštite brzo nastaju opekline – preporučeno trajanje sunčanja od 10 do 15 minuta;

–  normalno osjetljiva koža – lagano obojena koža, tamnoplava do smeđa kosa – rijetko nastaju opekline pa je sklonost umjerena – takvu kožu ima oko 80 % stanovnika srednje Europe – preporučeno trajanje sunčanja do 20 minuta;

–  manje osjetljiva koža – tamniji ten, kosa smeđa do crna – gotovo nikada se ne pojavljuju opekline – trajanje sunčanja čak do jedan sat;

–  neosjetljiva koža – tamnosmeđa koža i crna kosa – opekline su iznimno rijetke;

–  vrlo neosjetljiva – jako pigmentirana tamnosmeđa do crna koža, nikad opečena – kao i pri neosjetljivoj koži trajanje sunčanja je gotovo neograničeno.

Ljudi svjetlije puti koji žive udaljenije od ekvatora stvaraju više vitamina D, što je i logično – u njihovu zavičaju sunčanih je sati mnogo manje i moraju se opskrbiti zalihama. Ljudi tamnije kože sintetiziraju manje vitamina D, jer ne trebaju zalihe za dane bez sunca.

5. Vrijeme sunčanja i zdravlje kože

Epiderma svojim masnoćama utječe na učinkovitost stvaranja vitamina D. Ako je tanka, kao u starijih ljudi, i sadržava manje 7-dehidrokoles- terola, znatno se smanjuje količina sintetiziranoga vitamina D, a vjero- jatnost za pojavu opeklina povećava se do 75 %. U nekim istraživanjima istaknuto je da mladi muškarci stvaraju četiri puta više kalcidiola od starijih.

Istaknimo da je zdrava dječja koža debela samo petinu kože odraslih, da je u njihovoj koži i u potkožnom tkivu više vode negoli masnoće i da im je epiderma vrlo nježna. Zato se preporučuje da se dijete ne izlaže suncu barem do dobi od 6 mjeseci, a najbolje do jedne godine.
Imate li bilo kakve probleme s kožom (npr. vitiligo, alergije, uključujući i alergiju na sunce) korisno je prije sunčanja savjetovati se s liječnikom.

Neposrednim sunčevim zrakama ne izlažemo lice.

Dodaci prehrani

Nesporno je da zbog suvremenog načina života i zemljopisnog položaja sami ne možemo proizvesti dovoljno vitamina D, a u hrani ga gotovo nema. To se može riješiti samo na jedan način – nadoknadom toga vitamina konzumiranjem dodataka prehrani.

Za sve je dodatak prehrani jedini siguran izvor vitamina D od rujna do travnja, a za one koji koji se ne mogu ili ne žele pravilno sunčati, to je tijekom cijele godine jedini siguran i najzdraviji izvor!

Dodaci prehrani rijetko, zbog lošije učinkovitosti, sadržavaju vitamin D2 (ergokalciferol) i obično sadrže D3 (kolekalciferol) koji može biti iz životinjskoga ili biljnog izvora. Najčešći je oblik ekstrakt iz lanolina (masnoća iz ovčje vune) ili ribljega ulja, a posljednjih godina i iz posebnih vrsta lišajeva.

 

Pri odlučivanju koji dodatak prehrani uzimati, treba obratiti pozornost na izvor vitamina, količinu aktivne tvari u jednoj dozi, oblik (D2 ili D3) i druge sastojke u pripravku te na stupanj apsorpcije. Ako vam je važno znati koliko vitamina D apsorbira vaše tijelo, nema boljeg načina od laboratorijskog mjerenja razine kalcidiola.

 

Vitamin D3 v obliku oralnog spreja, kapljica, tableta ili kapsula.

Dodaci prehrani s vitaminom D ne dopunjuju prehranu nego nadomještaju pravilno sunčanje. Izvrsna su preventiva i još bolji prirodni lijek bez neželjenih posljedica. Za sve je dodatak prehrani jedini siguran izvor vitamina D od rujna do travnja, a za one koji koji se ne mogu ili ne žele pravilno sunčati, to je tijekom cijele godine jedini siguran i najzdraviji izvor!

Za dobru apsorpciju vitamina D u tankom crijevu (tablete, kapsule, ulja …), ono mora biti u dobrom stanju. Crijevne bolesti znatno smanjuju apsorpciju vitamina D.

Neki pripravci s vitaminom D (i oni koji su deklarirani kao lijekovi) napuhavaju i potiču grčeve (osim toga nisu ukusni i djeca ih odbacuju), što majke odvraća od redovitoga davanja.

Neki pripravci sadržavaju metilhidroksiparabenzoat koji može prouzročiti alergijske reakcije (katkad i zakašnjele), makrogolglicerol-hidroksistearat koji može uzrokovati želučane tegobe i proljev, te štetan butilhidroksitoluen (E321), zabranjen u dodacima za hranu ili u hrani za djecu.

Razvoj tehnologije omogućio je proizvodnju novijih oblika dodataka prehrani. To su sprejevi za usta (oralni sprejevi) i oni su najprimjereniji za uporabu kad je riječ o djeci ili starijima koji teško gutaju tablete ili kapsule ili ne podnose okus, npr. ulja.

Vitamin D se apsorbira uglavnom kroz sluznicu usne šupljine, tako da apsorpcija ne ovisi o kakvoći probavnog sustava ili metabolizma, a nema ni nadutosti ili grčeva. Kako je to još uvijek nov način konzumiranja, korisno je znati neke informacije.

Istraživači iz Cardiff School of Pharmacy & Pharmaceutical Sciences Cardiff University istaknuli su da se s pravom može tvrditi da je sublingvalni (podjezični) unos sprejem konstantniji i brži negoli klasični pripravci s uljem. Ustanovili su također da nema velike razlike u propusnosti različitih dijelova sluznice u usnoj šupljini koja je u odraslih nevjerojatnih 215 četvornih centimetara. Kvalitetniji sprejevi sadržavaju posebnu emulgiranu tvar koja se raspršuje u najsitnije kapi koje brzo prodru kroz sluznicu, a drugi pak sadržavaju istu tvar kao što je ona u kapljicama, samo se dozira štrcaljkom.

Gust i isprepleten sustav krvnih žila u ustima, ponajprije pod jezikom, vrlo je sličan u svih ljudi tako da dozu ne treba prilagođavati. Kako dodavanje ne ovisi o drugim čimbenicima (kvaliteta probavnoga sustava i metabolizma, vrijeme rastapanja tableta ili kapsula itd.) to je najbrži način djelovanja. S obzirom na točnost mjerenja i praktičnost, najbolji su dodaci u obliku spreja.

__________________________________________________

Potrebe za jednom hranjivom tvari gotovo nikad nisu proporcionalne potrebama za drugima!

Unatoč toj jasnoj logici, neki proizvodi s vitaminom D sadržavaju i druge aktivne tvari. Najčešće su to vitamini K i A, te od minerala kalcij i magnezij, a u nekima možemo pronaći i druge tvari, npr., probiotike. Omjer između vitamina D i drugih aktivnih supstancija u jednom pripravku rijetko kada odgovara optimalnom unosu za sve. To je neki kompromis koji u prosjeku ne zadovoljava ničije potrebe. Kada bismo trebali, npr., više jedne tvari, to ne bismo mogli učiniti a da pritom ne konzumiramo više i one druge, a to nam može škoditi.

__________________________________________________

Kupujmo pripravke koji sadržavaju samo vitamin D3 ili sa što manje sastojaka sa što boljom apsorpcijom i što manje tehnoloških tvari te kod provjerenih ponuđača.

Više o tome u knjizi Moć vitamina D

Vitamin D u hrani

U brojnim knjigama, časopisima i na internetskim stranicama navodi se da su dobri izvori vitamina D morske ribe, žumanjak i kravlje mlijeko, a tu i tamo spomenuti su još jetra i gljive. Sintagmama nalazi se, mnogo ga je, važan je izvor… stvara se pogrešno uvjerenje da se dovoljnom količinom vitamina D možemo opskrbiti iz hrane. Pritom nitko od autora ne navodi stvarnu količinu vitamina D koji dobivamo s tom hranom, ili ih navodi pogrešno. I na deklaraciji proizvoda na kojima je označeno da sadržavaju vitamin D, nema ni riječi o količini, a ako vrijednost nije deklarirana, ne može se ustanoviti koliko smo vitamina D doista dobili. Ako na proizvodu ne piše točno koliki je sadržaj vitamina D, smatrajmo da ga uopće nema.

Ono što je opasno jest uvjerenje da hranom možemo zadovoljiti potrebe za vitaminom D. Ako npr. vjerujemo da je mlijeko glavni izvor, očekivat ćemo da ćemo s većom količinom kravljega mlijeka dobiti dovoljno vitamina D, što je potpuno nemoguće.

Za točan izračun sadržaja vitamina D u namirnicama koje se često spominju kao dobar izvor toga vitamina, koristio sam se podacima dvaju službenih državnih portala – slovenskoga (OPKP) i američkoga (USDA), uz napomenu da su podaci u europskoj bazi gotovo jednaki onima iz OPKP.

 

Kao što ćete vidjeti u hrani koju redovito
konzumiramo vitamina D praktično nema.

Jedini spomena vrijedan izvor vitamina D u hrani su masne ribe, iako to u svakodnevnom životu nije i ne može biti dovoljan ili dobar izvor vitamina D. Lososa bismo morali pojesti svaki dan 625 grama (4 obroka) da se opskrbimo s 800 i.j., ili 2,5 kilograma za zadovoljavanje potreba od 4000 i.j. Običnu tunu morali bismo jesti gotovo 4 puta više ili svaki dan 2,5 kilograma za 800 i.j., ili 10 kilograma za 4000 i.j. Porcija ribe za jednu osobu iznosi 150 grama. Dnevna konzumacija tako velikih količina ribe nije u skladu s načelima uravnotežene prehrane.

U metaanalizi sedam studija o utjecaju ribe na podizanje kalcidiola, istaknuto je da one prosječno povećaju njegovu razinu za 1,76 ng/ml. Konzumiranjem masnih riba se ta razina, u usporedbi s kontrolnom skupinom, podiže za 2,7 ng/ml, a kod nemasnih samo za 0,76 ng/ml. Istraživači su ustanovili da su ribe glavni prehrambeni izvor vitamina D, iako na taj način nije moguće optimizirati stanje toga vitamina.

Za 5000 i.j. vitamina D morali bismo svaki dan pojesti 12,5 kilograma tune! 

Prema podacima Zavoda za statistiku po stanovniku na godinu pojedemo 1,7 kilograma ribe, što je preračunato na dan manje od 4,7 grama. Mnoge ribe vrlo su siromašne vitaminom D ili ga uopće ne sadržavaju, tako da su u svakodnevnom životu nevažan izvor toga vitamina.

U Sloveniji smo tijekom 2015. godine potrošili 184 jaja po stanovniku, što znači 0,51 jaje, tj. 30 g na dan. 30 grama jaja dnevno značilo bi 24 i.j. vitamina D na dan, što je 3 % dnevnih potreba ako su one 800 i.j., ili 0,6 % ako su 4000 i.j. Prosječna potrošnja jaja u proteklih se 15 godina nije promijenila.

Treba istaknuti da se veći dio jaja upotrebljava za jela koja se peku, pa kako su temperature pri pripremanju visoke, postojanost vitamina D na temperaturi iznad 180° C gotovo je prepolovljena. Tako vitaminom D iz jaja ne zadovoljavamo ni 3 % minimalnih dnevnih potreba.

Za unos 800 i.j. vitamina D morali bismo, prema podacima USDA-e, svaki dan pojesti 23 srednje velika (M) jaja, a za 4000 i.j. više od 115. Za 5000 i.j. vitamina D morali bismo svaki dan pojesti 144 jaja!

Kao zanimljivost navodim da, prema podacima OPKP-a, nema razlike u sadržaju vitamina D3 između jaja iz slobodnoga uzgoja i onih iz kaveznoga.

Mit o kravljem mlijeku kao dobrom izvoru vitamina D potječe još iz razdoblja kada se taj vitamin obvezno dodavao u kravlje mlijeko, ponajprije u SAD-u i Kanadi, čime su spriječene epidemije rahitisa, no zaboravljamo da ga samo mlijeko gotovo ne sadržava. Još danas su mnogi članci o vitaminu D ilustrirani fotografjama šalica punih mlijeka i/ili komadom sira. Velika je to zabluda koja podsvjesno potvrđuje (pogrešno) uvjerenje da je mlijeko (životinjsko ili ljudsko) dobar izvor vitamina D.

Mljekarska industrija, stručnjaci za prehranu, pa i liječnici preporučuju kravlje mlijeko jer je, kažu, dobar izvor vitamina D i zato je redovita i velika konzumacija kravljega mlijeka i mliječnih proizvoda zdrava.

Ako na deklaraciji pročitate da je riječ o obogaćenom mlijeku (tj. o mlijeku kojemu je dodan vitamin D kao i drugoj hrani), dobro pročitajte koliko ga sadržava. Ako nema točnog podatka, smatrajte da ga u proizvodu nema i da je riječ o prevari potrošača.

Kravlje mlijeko, prema različitim izvorima, sadržava zanemarivo malo vitamina D, toliko da ga nije vrijedno spomenuti. Za zadovoljavanje potrebe od 800 i.j. morali bismo popiti čak 40 litara najpopularnijega mlijeka u državi od 1,5 m.m. (mliječne masnoće), a za 4000 i.j. čak 200 litara.

Za unos 5000 i.j. vitamina D morali bismo svaki dan popiti 147 litara punomasnoga mlijeka! 

Ako znamo da stanovnik u Sloveniji dnevno popije 0,13 litara (manje od decilitra i pol) konzumnoga mlijeka, jasno je da tako ne možemo dobiti baš nimalo vitamina D.

Maslac je koncentrirana mliječna masnoća koju konzumiramo u malim količinama. U Sloveniji pojedemo 1,4 kg maslaca godišnje, iako se to u posljednjih deset godina udvostručilo. Uglavnom na dan pojedemo prosječno oko 4 grama maslaca, pa je zanemariv izvor vitamina D.

U Sloveniji godišnje pojedemo i približno 8,5 kg sira i skute, što znači 23 grama na dan. Konzumacija mlijeka i svih mliječnih proizvoda u 2013. godini iznosila je ukupno 214 litara mlijeka, što znači 0,6 litara na dan. Zaključimo konačno – mlijeko i mliječni proizvodi zanemariv su izvor vitamina D!

I u goveđim jetrima malo je vitamina D. Za dnevne potrebe od 800 i.j. morali bismo svaki dan pojesti 1250 do 1670 g goveđih jetara, a za 4000 i.j. više od 6, odnosno 8 kilograma. U Sloveniji godišnje konzumiramo 5,07 kg iznutrica, posebnih podatka za jetra nema, što znači 14 grama na dan.

Kad bi sve iznutrice sadržavale vitamin D kao jetra, na dan bismo unijeli samo 8 i.j. vitamina D, što znači približno 1 % u slučaju PDU-a od 800 i.j. i 0,2 % za PDU od 4000 i.j. Treba istaknuti da već sa 100 grama zadovoljavamo maksimalnu preporučenu dnevnu količinu kolesterola.

* Podaci: Otvorena platforma za kliničku prehranu (sudjeluju Onkološki institut, Odjel za kliničku prehranu i dijetoterapiju, Pedijatrijska klinika KBC-a Ljubljana, Služba za nutricionistiku, dijetetiku i bolničku prehranu, Institut za zaštitu zdravlja, CINDI Slovenija, što povećava vjerodostojnost; http://www.opkp.si/)
** Podaci: United States Department of Agriculture (https://ndb.nal.usda.gov)
*** Treba upozoriti na velike razlike u tablicama u podacima o prehrani za cijelo jaje. Sadržaj vitamina D3 u OPKP-u je za 25 % veći, a podatak o sadržaju vitamina D3 u žumanjku je jednak. To je teoretski i praktično nemoguće, jer samo žumanjak ima D3. Izračun prema tom nedosljednom podatku pokazuje da bismo, kako bismo zadovoljili potrebu za vitaminom D3 od 800 i.j., morali pojesti 14 cijelih jaja ili 22 žumanjka, što je svakako nelogično. Prema podacima NutritionData žumanjak iz jaja veličine L sadržava 15,4 i.j. vitamina D3; 100 g sirovih cijelih jaja ima 36 i.j. vitamina D3.

U svakodnevnom životu svi prehrambeni izvori vitamina D zanemarivo malo pridonose pokrivanju potreba za tim vitaminom. Pod pretpostavkom da jedemo mnogo hrane koja se ubraja među bogatije izvore vitamina D, njome si osiguravamo približno do 8 % dnevnih potreba za vitaminom D, ako dnevne potrebe procijenimo na 800 i.j., a za potrebe od 4000 i.j. malo više od 1 %.

Čak kada bismo udvostručili unos vitamina D hranom, to bi bilo nevažno sa stajališta zdrave opskrbe tim vitaminom, a ugrozilo bi zdravlje.

Treba istaknuti da su svi prehrambeni izvori vitamina D, posebno u većim količinama, zdravstveno upitni. Preporučena konzumacija jaja na tjedan jest od jednoga do dva, i to za zdrave osobe.

Mlijeko ne podnosi 75 % svjetske populacije, u Sloveniji gotovo polovina odraslih, i najčešći je prehrambeni alergen s nizom negativnih utjecaja na ljudsko zdravlje.

Ribe, posebno grabežljivice, na vrhu su prehrambenoga lanca (slično kao jaja i mlijeko), a sadržavaju mnoštvo nečistoća i otrovnih tvari, o čemu mediji redovito obavještavaju.

Vitamin D u lijekovima

Neki najpoznatiji pripravci s vitaminom D (zbog reklame i izdavanja na recept) registrirani su kao lijekovi. Neke možemo kupiti bez recepta, neke ne. To proizvođačima omogućuje da navode na uputi da vitamin D djeluje na zdravlje, što je zabranjeno ako je riječ o dodacima prehrani.

Tako na deklaraciji proizvoda s vitaminom D u istom kemijskom obliku i koncentraciji, ako je registriran kao lijek, proizvođač može napisati da liječi rahitis ili osteoporozu, a za dodatak prehrani proizvođač smije napisati da vitamin D pridonosi očuvanju zdravih kostiju.

Lijekovi obično sadržavaju 1000 i.j. vitamina D, oni na recept i do 50.000 i.j.. Kapljice sadržavaju od 60, 200 do 400 i.j. no treba detaljno pročitati uputu proizvođača i biti pažljiv pri doziranju. Lijekovi s vitaminom D mogu biti i u obliku kalcidiola i kalcitriola, a to se može dobiti i koristiti samo pod nadzorom liječnika.

Vitamin D, solarij i UVB zračenje

Vitamin D naša koža stvara i pod utjecajem UVB zraka u solariju. Procjenjuje se da je potrebno od 10 do 12 posjeta solariju da bismo sintetizirali dovoljno vitamina D, iako neki preporučuju najviše jedan odlazak na tjedan, što je premalo za stvaranje vitamina D.

Svjetska zdravstvena organizacija ne savjetuje odlazak u solarij mlađima od 18 godina, a Međunarodna agencija za istraživanje raka je pak solarij uvrstila u moguće kancerogene čimbenike. Epidemiološka istraživanja pokazala su da su osobe koje su prije svoje 30. godine odlazile u solarij bile oko 75 % u većoj opasnosti od pojave melanoma.

Europska komisija je 2016. objavila mišljenje neovisnoga znanstvenog odbora SCHEER u kojem je istaknuto da štetni učinci poništavaju one dobre, kao što je stvaranje vitamina D i da je mnogo bolje na druge načine pobrinuti se za dovoljan unos toga vitamina.

Posljednjih godina se mogu nabaviti posebne svjetiljke s UVB zrakama koje potiču endogeno stvaranje vitamina D. Ako ste odlučili nabaviti ih, svakako odaberite testirani uređaj čiju je uporabu dopustilo mjerodavno tijelo. Količina sintetiziranoga vitamina D ovisi o uređaju, tipu kože, vremenu izloženosti i količini izložene kože.

Ograđivanje od odgovornosti
Svi tekstovi su iz knjige Moć vitamina D. Svrha knjige je obrazovna i istraživačka. Autor i nakladnik ništa ne propisuju, ne određuju, ne predlažu prekid ili odustajanje od bilo kojeg liječenja te sprječavanja bolesti. S dragocjenim informacijama iz ove knjige postat ćete obrazovan, kritičan i zahtjevan subjekt i u medicinskim postupcima.

Vse pravice pridržane @ 2017. SITIS d.o.o.

Autorska prava
Sva prava su pridržana. Prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima, bez pismenog dopuštenja nakladnika zabranjeno je reproducirati, distribuirati, javno predstavljati, prerađivati ili na bilo koji drugi način koristiti se ovim autorskim djelom ili njegovim dijelovima u bilo kojem opsegu ili postupku, uključujući i fotokopiranje, tiskanje ili spremanje, tj. obradu u elektroničkom obliku.